Vijesti

Interna događanja u „Pristaništu“: Istorija umjetnosti od volonterke Jekaterine

U našoj zajednici caruje pravi stvaralački duh: naši volonteri organizuju za stanare «Pristaništa» mnoštvo časova i master klasa.

Jedan od njih — «Istorija umjetnosti» — je master klas koji već godinu dana vodi Katja.

«Mi proučavamo istoriju umjetnosti od prvobitnog doba do naših dana. Na svakom predavanju razmatramo neki umjetnički pravac ili stvaralaštvo nekog pojedinog autora. A radi boljeg razumjevanja — odmah crtamo u tom stilu.

Ne gledamo mi samo stare lijepe sličice, već pokušavamo da preko umjetnosti pričamo o socijalnim temama, da razumjemo sadašnjost i da zamislimo kako možemo da poboljšamo budućnost. To mi se danas čini kao važni zadatak i ja polažem u svoje još sasvim mlade kolege velike nade u smislu promjene nastalih sistema nejednakosti i nepravičnosti.

Sa svoje strane, ja dobijam od njih kolosalni emocionalni odziv i podršku.

Svojim saosećanjem sa junacima slika i slikarima, svesnošću i dubinom svog doživljaja oni me nehotice ubjeđuju da će sve biti dobro.

Meni i mojim đacima se veoma sviđa mogućnost koju pruža umjetnost — da se ruše norme i tradicije, da se ne slaže sa pravilima koja je neko ustanovio, sve u duhu naših omiljenih umjetnika-buntovnika.

Kako sam postala volonter? — Jednostavno, volim umjetnost, volim djecu i imam vrijemena na raspolaganju. Ali, nakon godinu dana shvatam da je to pridodalo mom životu i malo više smisla.

Mnoštvo sitnica su prijatne za mene: kada oni, radujući se svojim rezultatima, uskliču „Ludo, pa nije valjda da sam ja to napravio(la)?“. I to što postoji iskreni poriv da se izađe „van pravila“. Oni upoređuju svoje životno iskustvo sa doživljajima junaka slika. Oni nijesu pristali od odu na ljetnji raspust, toliko su željeli da produže sa časovima.

Djeca sjajno polažu testove, koriste profesionalne termine koji su nepoznanica za većinu odraslih, mogu na osnovu sićušnih fragmenata slika odrediti faze stvaralaštva njihovih autora, razumjeju zašto je savremena umjetnost — kul i nije ništa strašno. Sada ima njih nekolicina više koji neće govoriti nešto u stilu „Moleraj, i ja mogu tako da nacrtam“ — Ura!»