Aleksandar Šmelev, suosnivač fondacije, čiji su napori doveli do predivnog koncerta projekta Alexeja Ponomareva Jokers James u Tivtu, deli svoje impresije.
Pre oko pet godina na sastanku je jedan prijatelj pustio pesmu "od novog izvođača koji bi ti se mogao svideti". Poslušao sam, impresionirao se oštrinom stihova, počeo da tražim njegove druge kompozicije... i neko vreme sam bio duboko zaronjen u Džoker Džejmsa, učeći većinu njegovih pesama napamet. Onda sam shvatio da se radi o ranijem novinaru "Meduza", sa kojim imam desetine zajedničkih prijatelja. Međutim, nisam imao prilike da ga upoznam u Moskvi, iako sam imao mnogo mogućnosti, ali uvek je nešto krenulo po zlu... I tako, nakon što sam se preselio u Crnu Goru i počeo rat, vidjeo sam na Fejsbuku kako jedan od mojih zajedničkih prijatelja objavljuje raspored nove turneje Džoker Džejmsa u evropskim gradovima, gde je poslednja tačka bila Beograd. Nakon toga sam odmah napomenuo da se Bog lično diktira da nas stigne nakon Beograda, i priložio sam link ka Pristaništu. Link je funkcionisao. Doslovno istog dana mi se lično javio Aleksej Ponomarjov, sve organizacione stvari su bile rešene i koncert je zakazan.
Međutim, što se bližio datum koncerta, sve anksiozniji sam postajao. Šta ako sam jedini ko je voleo te pesme, a ostali neće? Ili, možda su već zastarele i sada neće napraviti isti utisak? I hoće li uopšte neko doći na koncert? Ipak, ovo nije najpoznatiji rusko govoreći izvođač (2.500 pretplatnika na YouTube kanalu), a Crna Gora je mala zemlja. Koliko ih je čulo njegovo ime bar jednom? Vremenska prognoza nije doprinosila optimizmu, predviđajući kišu, a i stalna kriza sa prelaskom trajektom, otežavala je gostima dolazak u Tivat sa druge strane Bokokotorskog zaliva...
Ove strahove sam još pojačao pred sam početak koncerta. Kada je proba bila zapravo poremećena napadom lokalne dece koja su počela da bacaju kamenje i kondome punjene vodom na nas iza ograde (Ne verujem da su deca imala ništa direktno protiv nas: jednostavno dosadan nedeljni dan, a evo tu se neki ljudi okupljaju i pevaju nešto na nerazumljivom jeziku - dobar izgovor za zabavu). Uopšteno, situacija je ostala dosta napeta sve do samog početka koncerta.
Ali bukvalno od samog prvog tona postalo je jasno: sve ove brige su bile uzaludne! Dvorište puno gledalaca sedelo je poštovanja vredno na početku, ali vrlo brzo su počeli da ustaju, igraju i pevaju zajedno sa Džoker Džejmsom, dok je ovaj publiku sve više i više uzbuđivao, smenjujući svoje nove pesme sa starima. Ne znam zašto naziva svoj stil "mešavinom hip-hopa i indie roka". Po mom neobrazovanom mišljenju, pre bi se trebalo nazvati dobrim starim pank rokom - sa, kako je uobičajeno među punkerima, vrlo sažetim društvenim stihovima.
Na kraju dva i po sata koncerta, umorni izvođači su pokušali da završe predstavu. Ali publika ih nije pustila, prisiljavajući ih da sviraju još više novih pesama za bis. Kao rezultat toga, poslednje pesme su završene sa glasnim uzvicima, bukom i pucanjem u vazduh na ulicama - bilo je to vreme kada su u Crnoj Gori sabrani rezultati drugog kruga predsedničkih izbora i ispostavilo se da je Milo Đukanović, vladar zemlje od 1991. godine, izgubio od svog mlađeg konkurenta Jakova Milatovića. Tako da u nekom smislu možemo reći da je ovaj koncert trajao celu noć - već na ulicama crnogorskih gradova. Bar su tamo bili slično raspoloženi i energični.
"Kao da je sve bilo u snu:
Bila je kuća, ali više je nema."
Džoker Džejms. Dobro
Pre oko pet godina na sastanku je jedan prijatelj pustio pesmu "od novog izvođača koji bi ti se mogao svideti". Poslušao sam, impresionirao se oštrinom stihova, počeo da tražim njegove druge kompozicije... i neko vreme sam bio duboko zaronjen u Džoker Džejmsa, učeći većinu njegovih pesama napamet. Onda sam shvatio da se radi o ranijem novinaru "Meduza", sa kojim imam desetine zajedničkih prijatelja. Međutim, nisam imao prilike da ga upoznam u Moskvi, iako sam imao mnogo mogućnosti, ali uvek je nešto krenulo po zlu... I tako, nakon što sam se preselio u Crnu Goru i počeo rat, vidjeo sam na Fejsbuku kako jedan od mojih zajedničkih prijatelja objavljuje raspored nove turneje Džoker Džejmsa u evropskim gradovima, gde je poslednja tačka bila Beograd. Nakon toga sam odmah napomenuo da se Bog lično diktira da nas stigne nakon Beograda, i priložio sam link ka Pristaništu. Link je funkcionisao. Doslovno istog dana mi se lično javio Aleksej Ponomarjov, sve organizacione stvari su bile rešene i koncert je zakazan.
Međutim, što se bližio datum koncerta, sve anksiozniji sam postajao. Šta ako sam jedini ko je voleo te pesme, a ostali neće? Ili, možda su već zastarele i sada neće napraviti isti utisak? I hoće li uopšte neko doći na koncert? Ipak, ovo nije najpoznatiji rusko govoreći izvođač (2.500 pretplatnika na YouTube kanalu), a Crna Gora je mala zemlja. Koliko ih je čulo njegovo ime bar jednom? Vremenska prognoza nije doprinosila optimizmu, predviđajući kišu, a i stalna kriza sa prelaskom trajektom, otežavala je gostima dolazak u Tivat sa druge strane Bokokotorskog zaliva...
Ove strahove sam još pojačao pred sam početak koncerta. Kada je proba bila zapravo poremećena napadom lokalne dece koja su počela da bacaju kamenje i kondome punjene vodom na nas iza ograde (Ne verujem da su deca imala ništa direktno protiv nas: jednostavno dosadan nedeljni dan, a evo tu se neki ljudi okupljaju i pevaju nešto na nerazumljivom jeziku - dobar izgovor za zabavu). Uopšteno, situacija je ostala dosta napeta sve do samog početka koncerta.
Ali bukvalno od samog prvog tona postalo je jasno: sve ove brige su bile uzaludne! Dvorište puno gledalaca sedelo je poštovanja vredno na početku, ali vrlo brzo su počeli da ustaju, igraju i pevaju zajedno sa Džoker Džejmsom, dok je ovaj publiku sve više i više uzbuđivao, smenjujući svoje nove pesme sa starima. Ne znam zašto naziva svoj stil "mešavinom hip-hopa i indie roka". Po mom neobrazovanom mišljenju, pre bi se trebalo nazvati dobrim starim pank rokom - sa, kako je uobičajeno među punkerima, vrlo sažetim društvenim stihovima.
Na kraju dva i po sata koncerta, umorni izvođači su pokušali da završe predstavu. Ali publika ih nije pustila, prisiljavajući ih da sviraju još više novih pesama za bis. Kao rezultat toga, poslednje pesme su završene sa glasnim uzvicima, bukom i pucanjem u vazduh na ulicama - bilo je to vreme kada su u Crnoj Gori sabrani rezultati drugog kruga predsedničkih izbora i ispostavilo se da je Milo Đukanović, vladar zemlje od 1991. godine, izgubio od svog mlađeg konkurenta Jakova Milatovića. Tako da u nekom smislu možemo reći da je ovaj koncert trajao celu noć - već na ulicama crnogorskih gradova. Bar su tamo bili slično raspoloženi i energični.